<body>
Sva je moja dusa ispunjena tobom!!!.






05.11.2014.

Poslije toliko vremena...

Evo vratio sam se na pisanje posta,poslije ne znam ni sam koliko vremena.Mislim da sam konacno shvatio da je doslo krajnje vrijeme da pocnem da se trudim da ovo nase sto imamo pokusam sacuvati,jer tek sad kad sam uspio uci na blog konacno shvatam sta mi uporno pokusavas reci.Tekstovi koje sad citam a pisao sam prije ne bih prepoznao da su moji.Tek sad shvatam misao tvojih rijeci da sam se promjenio.I koliko god nisam shvatao sta mi pokusavas reci,citanjem prethodnih tekstova vidim koliko si bila u pravu.Pa kao da ih nije pisala ista osoba koja pise ovaj post.Ali razlozi zbog kojih ti mislis da mi se to desava nisu ni blizu iztini.Jer ja te volim,oh i te kako te volim.I ono tvoje:"Da ti nisam dosadila"? me skroz zbunjuje,jer odgovor na to moze biti samo "Jesi,jesi ako mi je i vazduh koji disem dosadio"!!! Ali da nisam tek sad vidio razliku u sebi,razliku izmedju onog od prije godinu dana,one osobe koja je pisala ove tekstove.I mene sada,ove hladne osobe.Osobe koja sve vise vjeruje u to da te ne zasluzuje,da sve vise i vise nema pravo da ti kaze da te voli.Da svakim "Volim te" sve vise i,vise te povredjuje.Ne bih ni priblizno shvatio sustinu tvojih rijeci.Ovaj post nije pokusaj da te pridobijem mojim tuznim recenicama,jer sazaljenje je poslednje sto od tebe zelim.Ovim tekstom samo zelim da ti kazem da mislim da konacno shvatam sta mi cijelo ovo vrijeme pokusavas reci.Rijecima,ili samo ponekim tuznim pogledom u prazno.I imam osjecaj da kako vise i vise pisem,sve vise i vise se osjecam krivim.Samo ne razumijem kako sam uspio sakriti sve sto osjecam,kao da ih krijem od nekog ko bi me ubio da zna sta osjecam.Kao da sam od tebe krio sve sto osjecam da ne bih ostao bez toga.Jednostavo u sebi ne nalazim opravdanje za sve ove stvari.Samo u jedno sam jos uvijek siguran,iako nekad kako ti to kazes to nije dovoljno.Volim te vise od svega!!! <3N

18.11.2013.

Najbolje je neocekivano

I eto,veceras zavrsismo sami na nasem starom mjestu,u autu pored rijeke.Totalno neocekivano.Kao da je bog cuo moje zelje od sinoc i danas mi ih onako potpuno neocekivano ispunio.Sve sto sam sinoc htio,a nisam ni pomisljao kad cu docekati desilo mi se veceras.Sreca,nisam morao dugo cekati na to.Falilo mi je ono nase mazenje,onako kad smo potpuno iskljuceni od ostatka svijeta,samo nas dvoje.Sada se osjecam onako,putpun,ispunjen.Ne bih nista mijenjao u citavoj veceri.Osim,osim rezultata u derbiju,ali to nema veze s ovim postom.Volim te Natasa,i hvala ti sto si strpljiva i sto me trpis i kad mi dodju trenutci kao sinoc. Najvise <3N!!!

04.11.2013.

Nasa druga jesen :)

I kao da smo sve ovo vec prosli,bacanje i skakanje po liscu,hodanje kroz velike kamare suhog lisca koje je jesenji vjetar nanjeo u jednu stranu parka,i sva ta gurkanja i smijeh.Ali kad ljudi vec nesto probaju u zivotu,zar im to ne postaje dosadno,obicno,nekako manje interesantno...Ne znam,vjerovatno da,ali kad smo mi uopste bili kao ostali ljudi?!I jos 100 jesenjih veceri s gomilama lisca i svim onim skakanjem,da li ce nam biti dosta?!Ne vjerujem!Zato kad nadjete nekog s kim vam hiljade ponavljanja istih stvari prestavljaju uzivanje,ne pustajte ga ni u najvecim jesenjim pljuscima i olujama,ni u najhladnijim zimama,i kakve god nevolje da vas snadju znajte da ste samo kao dvoje jaki da se izborite s bilo cim.Zato,Natasa ne pustam te ni da te najjaci vjetrovi,ni najvece jesenje bujice pokusaju odnjeti od mene nece im uspjeti.Jer samo s tobom i ja postojim,i samo s tobom sam onaj snazni,osoba koja ima za koga da se bori i zivi.Volim te najvise na svijetu!!! P.S.Znam,ti volis vise!


Stariji postovi