Evo vratio sam se na pisanje posta,poslije ne znam ni sam koliko vremena.Mislim da sam konacno shvatio da je doslo krajnje vrijeme da pocnem da se trudim da ovo nase sto imamo pokusam sacuvati,jer tek sad kad sam uspio uci na blog konacno shvatam sta mi uporno pokusavas reci.Tekstovi koje sad citam a pisao sam…
I eto,veceras zavrsismo sami na nasem starom mjestu,u autu pored rijeke.Totalno neocekivano.Kao da je bog cuo moje zelje od sinoc i danas mi ih onako potpuno neocekivano ispunio.Sve sto sam sinoc htio,a nisam ni pomisljao kad cu docekati desilo mi se veceras.Sreca,nisam morao dugo cekati na to.Falilo mi je ono nase mazenje,onako kad smo potpuno…
I kao da smo sve ovo vec prosli,bacanje i skakanje po liscu,hodanje kroz velike kamare suhog lisca koje je jesenji vjetar nanjeo u jednu stranu parka,i sva ta gurkanja i smijeh.Ali kad ljudi vec nesto probaju u zivotu,zar im to ne postaje dosadno,obicno,nekako manje interesantno…Ne znam,vjerovatno da,ali kad smo mi uopste bili kao ostali ljudi?!I…
Zasto sam uvijek ja taj koji uradi nesto pogresno.I kad mislim da sam u pravu i kad nisam ispadne da grijesim.Da li je to ljubav,sebicnost,nepovjerenje ili nesto deseto.Zasto se svaki put kad vidim da se smjeska nekom drugom,i da ju uspjeva zabaviti, sjebem kao da me je vec prevarila.To nije normalno,znam ali ne znam kako…
Prije svega hocu da kazem da mi je ovo poslednji post koji cu napisati. A sada da napisem nesto 🙂 Juce sam joj obecao ovaj post. Iako sam citav dan danas neraspolozen moram ispuniti obecanje. Sjecas se onog:”Kad ti legne tu na srce ne pustaj ju jer koja god da dodje poslije nje nece biti…
Prije svega hocu da kazem da mi je ovo poslednji post koji cu napisati. A sada da napisem nesto 🙂 Juce sam joj obecao ovaj post. Iako sam citav dan danas neraspolozen moram ispuniti obecanje. Sjecas se onog:”Kad ti legne tu na srce ne pustaj ju jer koja god da dodje poslije nje nece biti…
Cijeli dan kisa pada kao luda. Ona i ja na skajpu,ona u svom,ja u svom krevetu. Dijeli nas svega deset minuta voznje busom,a kao da nas dijeli hiljadu kilometara. Treci dan se nismo vidjeli. Ovo vrijeme kad se ne vidimo najbolje je prespavati,ali ne moze se ni spavati cijeli dan. Fali mi,puno. Veceras sam mislio…
Prosao je i drugi dan da se nismo vidjeli. Trebali smo veceras ali ja nisam mogao u grad. Oboje smo htjeli ali jbg. Pozelio sam je se. Fali mi. Fali mi da me malo ljubi po vratu,da mi govori “Nesto si mi fin veceras”,da se mazimo. Sve cemo to nadoknaditi sutra. I strasno mi se…
Ljubavi danas sam te se puno pozelio. Nisi mogla ici samnom a bas sam se nadao. Ali nadam se da se danas nisi naljutila 🙂 Valjda sam se javljao dovoljno. Brinuo sam se da te necu smoriti zivkanjem. I nikog nisam vozio s posla 😉 Samo Miroslava ali on ti je nebitan 😛 Volim te…
Juce nam je bilo 16 mjeseci otkad smo zajedno. Nisam htio pisati post,jer je pisala ona,ali sam joj pjevao navece dok nije zaspala. O tako je fin osjecaj uspavati ju. Veceras smo se vidjeli,navaljivala je da ona plati pice pa sam ju morao pustiti. Kad se ne bi ljutila snimao bih ju kad se naljuti…